Odlučio sam da nakon iskrcaja s broda, a prije odlaska kući, odem u samoizolaciju, jer u porodici imamo i dijete i starije osobe, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Marko Burić, pomorac iz Kotora koji se prije dvadesetak dana vratio u Crnu Goru.
„Mislim da u situaciji kada je cijeli svijet postao karantin, trebamo preduzeti sve moguće preventivne mjere“, navodi naš sagovornik.
Nakon pet mjeseci rada na brodu jedne njemačko-singapurske kompanije, iskrcao se u Južnoj Koreji sa još jedanaest pomoraca iz Ukrajine, Rumunije i Filipina, i krenuo ka Crnoj Gori.
„Prolazite naravno termalne kamere, temperatura se mjeri na svakom ulasku i izlasku iz aviona u svim državama koje sam prošao na tom putu – u Koreji, u Dohi i Beogradu, prije nego sam sletio na podgorički aerodrom“, priča Marko koji sa aerodroma nije otišao svojoj porodici, već u stan-karantin gdje je sam proveo naredne dvije sedmice.
Porodica je Marku unaprijed obezbijedila hranu i dnevne potrepštine, a on je svaki dan tri puta dnevno sebi mjerio temperaturu; kaže da je i nekoliko puta testirao krv, i pomno pratio hoće li se pojaviti kašalj ili drugi simptomi korona virusa kao što su otežano disanje i iscrpljenost.
„Karantin nije lak, nije bilo lako stojati u Podgorici i razmišljati o tome kako su moji doma koje sam jedva čekao da vidim posle pet mjeseci; ali opet, mislio sam da je bolje posle toliko vremena još se strpiti tih četrnaest dana i doći doma mirne glave i čiste savjesti svojoj porodici, nego razmišljati što može da se desi, jer vidimo da je cijeli svijet postao jedan veliki karantin“, kaže ovaj mladi Kotoranin koji poslednjih dvanaest godina plovi kao prvi oficir palube.
Marko pojašnjava da se samostalno odlučio na karantin i zato što je mnogo prije nego je na ovim geografskim širinama korona virus počeo da uzima maha, vidio u Kini i Koreji kako ljudi djeluju preventivno.
Propisi brodskih kompanija
I brodarske kompanije, kao ona na kojoj je plovio, imaju striktne propise prevencije i zaštite u suočavanju sa posljedicama korona virusa, pa i pri iskrcaju pomoraca koji na povratku kući najčešće moraju proći nekoliko aerodroma.
No, nisu svi bili Markove sreće da stignu do Crne Gore nakon iskrcaja s broda. Bilo je pomoraca koji su, prema informacijama Udruženja pomorskih kapetana, zbog problema na tranzitnim aerodromima, otkazanih letova i novouvedenih mjera za suzbijanje korona virusa širom svijeta, čak vraćani iz Beograda kao poslednje tranzitne vazdušne luke na svoju početnu tačku putovanja.
I dok jedni ne mogu da se iskrcaju, drugi se ne mogu uskoro nadati ukrcaju, pa pomorcima tek predstoji borba sa posljedicama pandemije na ekonomiju brodarskih kompanija. Sada, kaže Marko Burić, najvažnije je svladati pandemiju:
„Mogu jedino da poručim i pomorcima i svima ostalima da ostanu doma, da prate uputstva medicinskih radnika i ljudi zdravstvene struke. Nadam se u samosvjesnost ljudi, svih nas, nadam se u zdravu pamet da ćemo se uspjeti izboriti, i da će se u što skorije vrijeme virus početi povlačiti, i nestati.“
Kotoranin Marko Burić je jedan od oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore koji su zaposleni na stranim brodarskim kompanijama širom svijeta.
Jasna Vukićević
Dopisnica Radija Slobodna Evropa iz Budve.